Prošlo je 17. godina, od onog tužnog 1. listopada 1991.g.  kada je oko  6 sati ujutro počeo je napad s kopna, mora i zraka na područje gornje Župe, a zatim i po cijeloj Župi. 30.000 do zuba naoružanih pripadnika jedinica JNA, Teritorijalne obrane iz Trebinja i crnogorskih hordi iz pravca Debelog brijega sa silnim naoružanjem, potpomognuti topovnjačama  sa mora i avionima iz zraka napali su šire područje Dubrovnika, a Župa dubrovačka se našla u neprijateljskom okruženju. Uz pomoć ZNG-a i pričuvne policije Župski su Dragovoljci čuvali linije obrane od Brgata do Duboke ljute. Danas se sa sjetom i ponosom sjećamo naših branitelja koji su za obranu Domovine dali svoje živote. U napadu na Župu mnogi su branitelji bili ranjavani i zatvarani u zarobljeničke logore, gdje su mučeni i batinani. Prije 17 godina Župljani su se masovno javljali u dobrovoljačke odrede. Najprije je to bila „Narodne zaštita“ koja je  kasnije preimenovana u  Dragovoljačke jedinice.Mada nisu imali oružja, osim ponekog lovačkog ili trofejnog-kao onaj čuveni župski „Thompson“-automat, bez odgovarajućeg streljiva-osjećali su svojom dužnošću odazvati se pozivu domovine i vlastite savjesti. Bilo je tu ljudi svih starosnih dobi, žena, djevojaka i mnogo mladića koji su tek počeli brijati dlačice na licu. Formiran je štab obrane sa svim potrebnim organizacijskim jedinicama. Formirani su vodovi, čak i vlastiti sanitet, kojeg su sačinjavali savjesni liječnici i hrabre medicinske sestre. Organizirala  se i neka vrsta prehrane  onih dragovoljaca koji su bili na položajima. Svega se pomalo moglo naći, osim onog najvažnijeg - oružja i streljiva.