Predsjednik UHDDR-a uputio Otvoreno pismo Predsjedniku Josipoviću
dodano 10. tra. 2010. godine
Predsjednik UHDDR-a g. Tomislav Merčep uputio Otvoreno pismo Predsjedniku RH, prof.dr.sc Ivi Josipoviću, koje prenosimo u cijelosti;
PREDMET: Otvoreno pismo Predsjedniku RH
Poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske, gospodine Josipoviću!
Upućujem Vam ovo pismo zbog iznimno velike neugodnosti koju sam doživio došavši na Vaš poziv u Predsjedničke dvore.
Naime, 30. ožujka 2010. iz Vašeg sam Ureda dobio poziv na sastanak koji ste planirali održati s predsjednicima svih članica Republičke koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata u četvrtak 1. travnja 2010. (Klasa: 054-01/10-01/07, Ur.broj: 71-02-23-10-10 od 26. ožujka 2010.). U navedenom pozivu naveli ste kako se želite upoznati s predstavnicima udruga i dosadašnjim radom koordinacije kao i s našim budućim planovima.
Kao Predsjedniku Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata koja ima 264 ustrojstvena oblika na području cijele države i preko 180.000 članova te dopredsjednik Republičke koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, bila mi je izuzetna čast odazvati se Vašem pozivu, pozivu Predsjednika svih građana Republike Hrvatske. Osobito sam bio ponosan što ću Vam moći prenijeti pozdrave članova Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata koji su zaslužni za slobodu ove naše lijepe Domovine, koji su svojim životima krčili putove budućnosti te omogućili da Republika Hrvatska bude međunarodno priznata država koja je danas ravnopravna članica NATO-a, a uskoro i članica Europske unije.
Vašem pozivu odazvao sam se i kao građanin ove države, ali prije svega u ime mladih ljudi koji su nesebično položili svoje živote i zdravlje da bi sada svi građani Republike Hrvatske živjeli u miru, a Vi bili Predsjednik ove ponosne zemlje.
Netom prije dolaska na zakazano primanje, kontaktirali su me djelatnici Vašeg ureda i izjavili zadovoljstvo mojim dolaskom, a službenici na ulazu srdačno i profesionalno dočekali i utvrdili da se moje ime nalazi na popisu gostiju te me propustili. No u Predsjedničkim dvorima presreo me Vaš posebni savjetnik za branitelje, a moj prijatelji iz djetinjstva i suborac iz obrane Vukovara, gospodin Predrag Matić Fred i odveo u svoj ured u kojem mi je objasnio kako nisam poželjan na Vašem prijemu te me on mora zadržati po Vašoj uputi. Da neugodnost bude veća, prije dolaska gospodina Matića stajao sam i razgovarao s dr. Stjepanom Bačićem, predstavnikom Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca (u ime predsjednice udruge, dr. Vesne Bosanac), a koji je pretpostavljam sasvim slučajno, zajedno sa mnom «pometen» ispred Vaših vrata i tako postao svjedokom hrvatske demokracije, transparentnosti, uljudbe i «NOVE PRAVEDNOSTI - za stvaranje boljeg hrvatskog društva, kojim bi se otklonila duboka socijalna nepravda i traume tranzicije te redefinirale društvene vrijednosti» (citat iz Vaše predizborne kampanje) koje upravo Vi zagovarate u svojim javnim istupima u zemlji i svijetu kao deklarirani legalista i čovjek koji se uvijek protivio podjelama bilo koje vrste.
Gospodine Predsjedniče, da li možete uopće zamisliti kako sam se osjećao i da li se možete staviti u moju poziciju?! Osobno ne znam zbog čega ste me Vi doveli u ovakvu situaciju, a naročito u oči Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana kada svaki čovjek sa svojom obitelji slavi ljubav među ljudima, nadu i toleranciju. Iako niste vjernik, kao intelektualac i Predsjednik to biste trebali znati i poštovati.
Kao pravniku i uglednom profesoru na Pravnom fakultetu vjerojatno Vam je još jasnije kako su moja prava i ugled grubo, namjerno narušena što kao pošteni građanin ove zemlje apsolutno ničim nisam zavrijedio. Ujedno, ne vjerujem da bi Vi, kao Predsjednik svih građana i građanki Republike Hrvatske odlučili etiketirati me na bilo koji način i namjerno mi pokušati priskrbiti bilo kakvu neugodnost.
Vjerujem da znate kako sam bio zapovjednik tisućama hrvatskih branitelja čiji ste obraz ovim činom ukaljali.
Zbog svega navedenog, a iskreno vjerujući u Vaše poštenje i iskrenost koja se iščitava iz Vaših javnih nastupa proteklih mjeseci, očekujem Vašu javnu ispriku meni kao čovjeku, hrvatskom branitelju-dragovoljcu, ocu i suprugu, legalno i legitimno izabranom Predsjedniku Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata te svim članovima udruge u čije sam se ime i odazvao Vašem pozivu, a iznad svega obiteljima branitelja koji su svoje živote ugradili u temelje naše zajedničke Domovine.
Srdačno Vas pozdravljam!
PREDSJEDNIK UHDDR:
Tomislav Merčep, inž.
lipanj 21st, 2010 on 12:53
………….kako bi napaćeni Hrvatski narod shvatio da nam tuđin neće biti bolji od našega, koliko još je vremena potrebno da iziđemo iz ove tame da shvatimo da smo kroz povijest mnogo puta prevareni, koliko još nam vremena treba da shvatimo da u ratu i poraću u kojem smo sada isplivaju i ružne stvari i krivi ljudi , ali to je vrijeme ćišćenja i istisnimo nemoralne iz naših redova zbijmo se čvršće u bedem obrane od gnjida koje su se “zakopitile”, od gnjida koje su se pritajile , koje su vrebale i evo sada iskoristile trenutak naše slabosti i evo na mala vrata se uvlače i uvukle su se u sve tzv. medije pa i u one najdjelotvornije kao što je tzv. hrvatska televizija , ma nepišem ja iz mržnje tzv. nego iz jada i čemera koji nas obuze jer ovo podaničko pisanje od strane tzv. novinara soroševsko-masonskih služinčadi, od jadnih piskarala koja svakodnevno truju Hrvatski duh i zatiru ime Hrvatsko, od strane ovih žbirova koji nas uvlače u zlo zvano komunizam i povratak u nakupinu zla zvanu srboslavija, jer od jada koji počinismo na izborima za predsjednika lijepe naše kada smo “o kakve li simbolike” od njih 12 mi izabrali baš njega , o Bože kako me taj naš krivi izbor neodoljivo podsjeća na jedan događaj od prije dvije tisuće godina kada krivokletnik dvanaesti izd svetog čovjeka i dade ga raspeti , o Bože neodoljive li sličnosti pa dali je naša HRVATSKA stvarno to zaslužila , o moj Bože dokle i koliko još, koliko će trebati matoševskih stihova da nas prene iz ovog ružnog sna i odmah se sjetim onih pretužnih stihova koje Mtoš napisa u svojoj tjeskobi prije sto godina , i nakon toliko vremena mi se nepromjenismo:
Na vješalima.Suha kao prut.
Na uzničkome zidu.Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdjeladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer HRVATSKU mi mojuobjesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
A i g. merčep Vama se čudim da pristadoste na taj poziv , ja mal još manji no Vi na taj se poziv odazvao nebi ili bi pismom punim sarkazma i ironije odbio poziv nečastivoga i time mu dokazao svoj veliki duh bez obzira na moju malenkost, jer u jamu će i on , jer jedina pravda ovozemaljska će dostići sve pa i njih koji se Boga igraju, koji se smatraju vlasnicima ljudskih sudbina i gospodo branitelji, braćo moja nevjeruj dušmanu i kako kaže naš najveći pjesnik i umjetnik : “Nevaraj me sa golubom u rukama,
Sloboda je stvorena u mukama,
stvorena u mukama.